Pandemija COVID-19 koja se krajem 2019. počela širiti iz ‎Kine i ubrzo poprimila globalne razmjere još je uvijek u fazi‎ ekspanzije, unatoč naporima država i međunarodne zajednice.‎ Kroz svoje produženo trajanje, uz zdravstvene, ima i brojne‎ socio-ekonomske, vanjskopolitičke i sigurnosne implikacije,‎ slabi socijalnu koheziju i povjerenje u institucionalni sustav.‎ S jedne strane, pandemija države suočava s potrebom provedbe‎ izvanrednih mjera koje su donekle u otklonu od uobičajenih‎ razina osobnih sloboda u demokratskim sustavima. Uz ‎to, pandemiju prati aktivno diplomatsko, dezinformacijsko,‎ ekonomsko, političko i sigurnosno djelovanje međunarodnih‎ aktera. Te su aktivnosti nerijetko usmjerene na pokušaje geopolitičkih‎ preslagivanja i redefiniranja moći i preoblikovanje‎ globalnih odnosa, pri čemu se u pitanje dovodi i učinkovitost‎ demokratskih sustava. Posebno mjesto pritom zauzimaju pokušaji‎ iskorištavanja situacije obilježene nedovoljnim količinama ‎cjepiva za zaštitu od COVID-a i distribucija cjepiva ‎determinirana vanjskopolitičkim, ekonomskim i sigurnosnim‎ interesima, koja se često naziva i diplomacija cjepivom (vaccine‎diplomacy).‎ Rad polazi od hipoteze kako je stanje pandemije potaklo jačanje‎ angažmana međunarodnih aktera s ciljem redefiniranja ‎odnosa moći na globalnoj razini koje uz mjere odgovora na ‎pandemiju i ograničavanje osobnih sloboda može imati negativne ‎posljedice za demokratski razvoj. U radu će se stoga analizirati ‎aktivnosti ključnih međunarodnih aktera EU-a, SAD-a,‎ Kine i Rusije u uvjetima pandemije COVID-19 s obzirom na‎ zahtjeve demokratskog razvoja.‎