Izborno zakonodavstvo, pa i cjelokupni politički život BiH, snažno su determinirani presudama Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava kroz koje se prelamaju pitanja: „Tko se može kandidirati a tko glasovati za članove Predsjedništva BiH i Dom naroda Parlamenta FBiH“?, preciznije – „Tko su i tko trebaju biti članovi Predsjedništva i izaslanici u Domu naroda a tko njihovi birači?“. U dinamičnim političkim raspravama o ovim pitanjima, sve aktualnijim jer sada prijete i institucionalnom blokadom velikog dijela političkog sustava, nuđena su uglavnom rješenja utemeljena na restriktivnom tumačenju Ustava BiH, u duhu „pripadničke demokracije“, dok su zanemarivane mogućnosti njegovog tumačenja u duhu predstavničke/zastupničke demokracije. Također, zanemarivane su mogućnosti primjene modela utemeljenih na proporcionalnoj zastupljenosti svih „specifičnih demosa“ koji trebaju birati određena tijela vlasti namijenjena zastupanju konstitutivnih naroda i Ostalih, sukladno njihovom rasporedu po različitim administrativno-teritorijalnim jedinicama. U prvom dijelu ovog rada se elaboriraju upravo takvi modeli, utemeljeni na konceptima G. Puljića koji su ovdje dalje razrađeni. U drugom dijelu rada se, također na temelju pitanja „Tko su članovi Predsjedništva BiH i koga predstavljaju?“ elaborira odnos između legitimiteta koji proistječe iz predstavljanja/zastupanja entiteta kao administrativno- teritorijalnih jedinica i konstitutivnih naroda kao nositelja suvereniteta, tj. dva specifikuma BH ustavnog ustroja.