Inozemna izravna ulaganja smatraju se dugoročnim i stabilnim oblikom kapitala. Liberalizacijom tržišta zemlje su postale otvorene za ovakav tip ulaganja, a tijekom godine jača konkurencija za privlačenjem inozemnih ulagača. Općenito se smatra da će ekonomski stabilne zemlje s politikama koje olakšavaju i potiču djelovanje inozemnih ulagača imati veću vjerojatnost privlačenja inozemnih izravnih ulaganja. Cilj je ovog rada utvrditi te usporediti prednosti i nedostatke zemalja u privlačenju inozemnih izravna ulaganja na primjeru Republike Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Iako postoje određene sličnosti među analiziranim zemljama, zaključak je da su oneipak heterogene s obzirom na poslovnu klimu, percipiranu korupciju te općenito, s obzirom na privlačnost za inozemna ulaganja.