U radu se iznose rezultati do kojih se došlo ispitujući mišljenja učitelja o važnosti i poželjnosti onih ciljeva stalnoga stručnog usavršavanja koji najviše pridonose profesionalnom razvoju učitelja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 434 ispitanika, učitelja osnovnih i srednjih škola iz devet županija. Dobiveni rezultati pokazuju da su programi stručnog usavršavanja učitelja i dalje previše usmjereni na one ciljeve usavršavanja, odnosno učiteljeve kompetencije, koji podupiru tradicionalan pristup odgoju i obrazovanju. Ispitanici naglašavaju potrebu osuvremenjivanja učiteljskih kompetencija kao bitnih preduvjeta za ostvarivanje suvremenog obrazovnog kurikuluma i cjeloživotnog učenja. Učitelji smatraju da bi ostvarivanju temeljnog cilja stalnoga stručnog usavršavanja najviše trebala pridonositi osposobljenost učitelja za: brzo i točno donošenje odluka koje će poboljšati kvalitetu nastave i učenja, samostalno kreiranje i timsko djelovanje te vrednovanje i samovrednovanje postignuća i procesa nastave i učenja. Faktorskom su analizom 24 učiteljeve kompetencije, kao manifestne čestice, ekstrahirane u tri latentna faktora, odnosno temeljne kompetencije: osposobljenost za primjenu inovacija, informatičko-komunikacijskih znanja i vještina, osposobljenost za pedagoške istraživačko-analitičke poslove te osposobljenost za samostalno i timsko odlučivanje. Rezultati istraživanja imaju aplikacijsku vrijednost jer upućuju kojim ciljevima valja pridati posebnu pozornost pri određivanju kurikuluma stalnoga stručnog usavršavanja učitelja.