Regulatorni okvir za usluge vodoopskrbe u raznim zemljama Balkana ne osigurava potrebnu razinu samoodrživosti pružanja ovih usluga, pa države traže potrebna poboljšanja. Uprave pružatelja usluga vodoopskrbe obično ukazuju na to da je visina cijene ključna za njihovo poslovanje, uz navođenje kao važne i razine neprihodovane vode, broja i stručnosti zaposlenih, eventualno i naplate potraživanja. Štoviše, i visoke razine neprihodovane vode se često pravdaju postojećom niskom cijenom, za koju se tvrdi da ne može pokriti sve troškove, pa je prva aktivnost koja obično ostaje bez financijskih sredstava redovna obnova i rekonstrukcija mreže, što uzrokuje rast curenja u mreži iz godinu u godinu. Budući da se svako potrebno pokrivanje troškova može osigurati dovoljnim porastom cijene i odgovarajućim stupnjem naplate, uprave vodoopskrbnih poduzeća često ističu da zakonodavstvo EU poziva na "pokrivanje troškova" kao jedno od ključnih načela za određivanje vodnih tarifa. Štoviše, formulacija se često proširuje na "pokrivanje svih troškova", naglašavajući tako da nisu samo operativni troškovi oni koje treba pokriti. No istodobno se vrlo ograničeno ukazuje na ostala ključna načela koja bi zadržala cijenu vode opravdanom i priuštivom. U radu se raspravlja o nekoliko dodatnih načela koje treba poštovati, kao i njihovu vidljivost u pravnom okruženju odabranih zemalja zapadnog Balkana.