Sukladno svojim sintaktičkim funkcijama, kao i teoriji valentnosti, povratna zamjenica kao dopuna glagolu u njemačkome i hrvatskom jeziku javlja se kao zamjenica identiteta i kao predikatna zamjenica. Povratna zamjenica kao predikatna zamjenica u pravih povratnih glagola uvijek je sastavnica predikata i kao takva semantički je irelevantna za sintaktičku analizu. Za razliku od nje povratna zamjenica kao zamjenica identiteta u nepravih povratnih glagola ima semantičku vrijednost u rečenici i kao takva privlači lingvističko zanimanje. Razlikovanje zamjenice identiteta i predikatne zamjenice bitno je i sa sintaktičkoga stajališta: konkurentnost između zamjenice identiteta i osobne zamjenice može nastati u određenim sintaktičkim uvjetima (npr. u infinitivnoj i participnoj rečenici) samo ako je povratna zamjenica zamjenica identiteta. Ovaj rad kontrastivno analizira morfološke, semantičke i sintaktičke osobitosti povratne zamjenice koja se pojavljuje kao zamjenica identiteta u nepravih povratnih glagola u njemačkome i hrvatskom jeziku.