Ekolozi teže kriviti Marxa i njegovo teorijsko i političko nasljeđe za staljinizam i težnju k ekonomskom rastu koja je vrijednost prirode i ljudskog života. No ignoriraju ekološku kritiku kapitalizma u Marxovim tekstovima kao i utjecaj tih kritika na Kautskog, Lenjina i Bukarina (Gimenez, 2000:293). John Bellamy Foster, najpoznatiji zagovornik marksističke ekologije, tvrdi da današnja ekologija filozofski prečesto teži pseudoznanstvenom holizmu, spajajući znanost s različitim esencijalizmima i spiritualnošću, te nudi Marxa kao materijalista koji jasno tvrdi da su ljudi, njihov rad (preoblikovanje prirode u društveno korisnu robu) i razmjena roba pod utjecajem odnosa moći koji su se razvijali kroz povijest. Marx vrši demitologizaciju kapitalizma, otkrivajući njegovu dogmatsku i historijsku podlogu. Ovaj će esej ponuditi argumente i odgovoriti na dva pitanja: Je li Marx u svojim ekonomskim tekstovima razmatrao ograničenost prirodnih resursa i što novo marksizam donosi ekologiji kao znanosti?