MDCK, LLC-PK1 i RK 13 bubrežne stanice tretirane su različitim koncentracijama OTA (od 2,5 do 25 μg OTA/mL medija) tijekom 24 sata. Koncentracije toksina od 2,5 μg/mL uzrokuju značajno smanjenje broja živih stanica u odnosu na netretirane kontrolne uzorke: kod RK 13 stanica broj je smanjen na 69,4 %, kod LLC-PK1 na 34,5 %, a kod MDCK na 27,5 %. Ispitan je učinak OTA na morfologiju stanica koje su bojane hematoksilinom/ eozinom odnosno faloidin-FITC/propidijevim jodidom. Kod MDCK, LLC-PK1 i RK 13 stanica tretiranih s 2,5 μg OTA/mL opaženo je 12 %, 11 % odnosno 8,2 % stanica u apoptozi. OTA je uzrokovao značajne promjene u strukturi aktinskoga citoskeleta u tretiranim stanicama. OTA je potaknuo istjecanje LDH iz stanica u okolni medij, što je osobito izraženo u MDCK i LLC-PK1 stanicama. Možemo zaključiti da način umiranja stanica (apoptoza ili nekroza) ovisi o vrsti samih stanica i o primijenjenoj koncentraciji toksina. Naši rezultati ukazuju da su MDCK i LLC-PK1 stanice osjetljivije na djelovanje OTA od RK 13 stanica.