Kulturna baština većinom se sastoji od organskih tvari koje su podložne biodegradaciji. Među biološkim uzročnicima oštećenja materijala knjižnične građe najrasprostranjenije su različite vrste plijesni. Najopasnije plijesni za papir su one koje imaju sposobnost proizvodnje celulaznog enzimskog kompleksa, koji razgrađuje i oštećuje celulozu, glavni sastojak papira. Spore plijesni stalno su prisutne u zraku, u prašini i na predmetima, i u povoljnim uvjetima iz njih će se razviti plijesan. Stupanj podložnosti papira napadu plijesni ovisi o kemijskim svojstvima papira i fizičkim uvjetima u knjižnici. Kritični čimbenici okoliša pogodni za rast i razvoj plijesni na papiru su prisutnost spora plijesni, izvor hranjivih tvari, dovoljna količina vlage, odgovarajuća temperatura za određenu vrstu plijesni i ograničeno strujanje zraka. Najvažniji uvjet koji plijesni trebaju za klijanje spora je vlaga. Najbolji način za prevenciju napada plijesni su higijenske mjere i uklanjanje uvjeta koji bi mogli omogućiti njihov razvoj. Zaraženu građu potrebno je izolirati i određenim postupcima očistiti i dezinficirati. Rodovi plijesni koji se najčešće nalaze na papiru su Chaetomium, Trichoderma, Aspergillus, Penicillium, Stemphylium, Alternaria, Stachybotrys i Cladosporium. U ovom radu sistematizirano je 47 vrsta plijesni koje su najčešće izolirane s papira.