Autori analiziraju uporabu metode fokus grupa kao kvalitativnog oblika istraživanja čiji je ključni izvor analize i interpretacije – interakcija među ispitanicima. Pojašnjavaju mogućnosti, načine i metodologiju njezine primjene te je uspoređuju sa srodnim metodama, iznoseći njezine prednosti i nedostatke. Navode primjere njezine primjene u znanstvenoj praksi, koja je sve češća, nakon desetljeća uspješne primjene u tržišne istraživačke svrhe, posebice u marketingu i odnosima s javnošću. U društvenim znanostima ponajviše se primjenjuje kao komplementarna metoda, odnosno kao nadopuna srodnim metodama, te kao metoda za predtestiranje i operacionalizaciju istraživačkih instrumenta. Fokus grupama mogu se dubinski istraživati razlozi, stavovi, vrijednosti, motivi, značenja, vjerovanja...