Autor raspravlja o problemu ontologije u opusu Michela Foucaulta. Najprije se ontologija definira kao ona razina socijalne teorije u kojoj se zahvaćaju bitni građevni elementi društvenog svijeta koji ta socijalna teorija pretpostavlja. Autor zatim identificira tri različite ontologije u Foucaultovom opusu, koje ugrubo odgovaraju kronologijskim fazama njegova teoretiziranja: ontologiju diskursa (1960-e), ontologiju moći (1970-e) i ontologiju sebstva (1980-e). Iako nije lako pomiriti te različite ontologije, autor ih pokušava sintetizirati pomoću koncepcija produktivnosti moći i guvernmentalnosti. Ishod te teorijske operacije jest konstrukcija jedinstvene “ne-ontologije” aleatorne politike moći. Na kraju, autor iz te ontologijske slike svijeta, koju je pripisao Foucaultovoj teoriji, izvlači neke osnovne smjernice za političko teoretiziranje i istraživanje.