Moderne države pokazuju pluralizam etičkih, religioznih i filozofskih uvjerenja koja dovode u pitanje mogućnost jake identifikacije građana s političkom zajednicom. Upravo zbog ovih centrifugalnih tendencija, kao i raspada tradicionalnih sveza, moderne političke zajednice trebaju više solidarnosti kako bi mogle efikasno rješavati kompleksne probleme modernoga društva. Stalno raste teret političkog odlučivanja u modernim društvima, a istodobno se smanjuje njegov prostor s obzirom na tendenciju diferenciranja i izdvajanja adminstrativne i ekonomske sfere moći iz dispozicije politike. Postavlja se pitanje: Kako moderna društva mogu savladati ove izazove tako da povežu toleranciju i solidarnost, demokraciju i socijalnu kompleksnost? Kakve su kulturne pretpostavke i kakva institucionalna pravila nužna da bi se ovladalo ovim teškoćama? Kako je moguće u takvoj situaciji stvoriti političko jedinstvo i zadobiti legitimaciju djelovanja koja je nužna za normalno funkcioniranje političke zajednice? Na ovaj proces pluralizma modernih društava Rawls je dao odgovor i ponudio stanovita rješenja, koja autor prikazuje na sljedeći način: najprije prikazuje promjene Rawlsove pozicije koje nastupaju nakon Teorije pravednosti (1), zatim upozorava na neke motive kritika koje su ga potaknule na ovu promjenu (2), analizira koncepciju pravednosti kao pravičnosti (fairness) s obzirom na činjenicu pluralizma (3) te na kraju izlaže Rawlsove pojmove kojima se ostvaruju političko jedinstvo i legitimnost (4).