Psiholingvistička istraživanja obično primjenjuju znanstvenu strategiju koja pretpostavlja relativno stabilan skup predodžbi i procesa. U skladu s tom strategijom, istraživači mjere prosječne vrijednosti tako da izvode više pokusnih ispitivanja kako bi dobili statistički stabilnu procjenu uspješnosti izvedbe određenoga pokusnog uvjeta. U ovom radu izložit će se četiri skupa podataka izvađenih iz različitih psiholingvističkih zadataka i pokazati kako se psiholingvistički sustav naizgled prilagođava tijekom pokusnog ispitivanja. Pokazat će se kako postoje slučajevi u kojima određeni čimbenik nema glavni efekt, ali je u interakciji tijekom ispitivanja; u drugim slučajevima postoji glavni efekt čimbenika, ali je i taj čimbenik u interakciji s ispitivanjem. Konačno, pokazujemo slučajeve u kojima je način na koji čimbenik utječe na ispitivanje ovisan o drugim, uz njega nevezanim uvjetima pokusa. Naša se diskusija usredotočuje na teorijske i metodološke implikacije prilagodljivosti psiholingvističkog sustava.