U radu se obrađuje problematika kaznenopravne zaštite radnika, koja je danas osobito aktualna s obzirom na najnovije normativne zahvate zakonodavca. Naime, novi Kazneni zakon predvidio je posebnu glavu kaznenih djela (glava XII.) protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja, u kojoj je uveden niz novina u odnosu prema dosadašnjem zakonskom uređenju. Glavu kojom se štite radni odnosi kao pravno dobro sadržavao je Krivični zakon Republike Hrvatske, no Kaznenim zakonom iz 1997. zasebna glava je ukinuta, a danas je ponovo vraćena. Rad nastoji ponuditi odgovor na pitanje iz kojih se razloga zakonodavac odlučio za novu intervenciju u ovom području. Je li riječ o neznatnoj nomotehničkoj prilagodbi, nostalgiji za vremenom u kojem je radnik bio „zaštićen kao medvjed“, ili je posrijedi nešto treće? Postiže li se novim Kaznenim zakonom bolja zaštita radnika? Hoće li to pridonijeti srozavanju ionako niske razine efikasnosti hrvatskog gospodarstva, ili će pak onemogućiti vječito ponavljanje tipične „hrvatske priče“, navedene u prologu? Što konkretno donose nove zakonske izmjene te koje bi dvojbe one mogle izazvati u praksi? Odgovaranju na navedena pitanja autori su pristupili iz više smjerova: u uvodnom dijelu osvrnuli su se na suvremene ekonomske tendencije, a potom su prešli na obradu konkretnih kaznenih djela, uz komparativni osvrt na rješenja iz pojedinih zemalja kontinentalne tradicije.