Rad donosi dosad neistraženu povijest obrtničko-glazbeničke obitelji Weiser njezinog dolaska iz Šleske u Zagreb na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Prate se tri generacije istaknutih članova, od razdoblja obrtničkih cehovskih udruženja vezanih uz najstarijeg predstavnika stolara Antuna Weisera Starijeg, preko povijesti radionice zaboravljenog glazbalara i cijenjenog graditelja tambura Ivana Weisera Starijeg, do kratkog prikaza iznimne glazbeničke karijere violinistice Ludmille Weiser. Uz nikad objavljene biografije Weiserovih donose se i mnoge nove spoznaje o tamburi kao tradicijskom glazbalu koje je pod utjecajem hrvatskog narodnog preporoda doživjelo procvat i potpunu preobrazbu iz manufakturnog u vrijedan obrtnički proizvod.