U paradigmi vizualnog pretraživanja istraživao se fonološki faktor u prepoznavanju riječi u djece s disleksijom. Ispitanici, osmogodišnjaci i devetogodišnjaci s disleksijom i odgovarajuća skupina djece uredna jezičnog razvoja, trebali su naći ciljnu riječ u tablici sa slučajno razbacanim riječima pri čemu su se eksperimentalni uvjeti razlikovali prema fonološkom kriteriju velike i male kohorte i pripadnosti ciljne riječi istoj potencijalnoj kohorti kao i neciljne riječi u tablici. Rezultati pokazuju da veličina kohorte u uvjetu u kojem sve riječi u tablici pripadaju istoj kohorti značajno otežava rješavanje zadatka djeci s disleksijom. Drugim riječima, djeca s disleksijom najteže su prepoznavala riječi u onom eksperimentalnom uvjetu u kojem nije bilo moguće primijeniti neku kompenzirajuću strategiju, a koji je zahtijevao "precizno" fonološko znanje kako bi se ciljna riječ izdvojila iz okoline fonološki sličnih riječi. Takvi rezultati govore o fonološkoj dimenziji disleksije (u najmanju ruku na bihevioralnoj razini), tj. da je fonološka dimenzija disleksije - bez obzira na uzroke teškoće koji leže u pozadini - ona koja otežava usvajanje automatizma u čitanju.