U radu autor osporava stajalište K o t t e l a t a (1997) te K o t t e l a t a i F r e y h o f a (2007) da na dijelovima Balkanskoga poluotoka, posebice u Ohridskome jezeru, postoje neke vrste roda Salmo: Salmo aphelios Kottelat, 1997; Salmo balcanicus (Karaman, 1927); Salmo farioides (Karaman, 1938); Salmo labrax Pallas, 1814; Salmo letnica (Karaman, 1924); Salmo lumi Poljakov, Filipi i Basho, 1958; Salmo macedonicus (Karaman, 1924); Salmo montenigrinus (Karaman, 1933); Salmo pelagonicus Karaman, 1938; Salmo peristericus Karaman, 1938; Salmo taleri (Karaman, 1932). Većinu je tih vrsta uveo od dr. Stanko Karaman, autor koji je po broju opisanih vrsta europskih slatkovodnih riba na drugome mjestu, odmah iza Carla Linnaeusa. Prema autoru, proturječno je formalnoj logici da u jednoj malenoj te oligotrofnoj mikronastambi kakva je Ohridsko jezero i u kojoj ne postoji faktor geografske izolacije budu formirane čak četiri vrste pastrva, kao i to da slijev Vardara nastanjuju tri vrste pastrva, dok je kod nekih drugih vrsta u geografski odvojenim sljevovima, u kojima postoji faktor geografske izolacije, razvoj "zaustavljen". Njegove tvrdnje da je u biti riječ o populacijama jedne te iste vrste Salmo trutta (Linnaeus, 1785) vrlo su plastične glede mikroekoloških uvjeta te fenotipskih manifestacija. Autor svoje tvrdnje potkrepljuje svojim te rezultatima drugih znanstvenika dobivenima proučavanjem ekologije i sistematike potočne pastrve u tekućim i stajaćim mikronastambama, nakon razdvajanja jedne prijašnje cjelovite u dvije nove: rijeka Radika te akumulacija Mavrovo (Republika Makedonija). Osim toga, autor navodi da je neprihvatljiva upotreba terminologije imanentne antropogenom faktoru u području druge znanstvene discipline u kojoj takav faktor ne postoji (agronomija - rasa te biologija - prirodna selekcija).