Supervizija kao oblik podrške profesionalcima koji rade u području odgoja, obrazovanja i pružanja psiho-socio-pedagoške pomoći, jedan je od načina zaštite mentalnog zdravlja, poboljšavanja profesionalnih kompetencija i poboljšavanja kvalitete usluga koje se pružaju korisnicima. Supervizija kao takva nedovoljno je poznata i dostupna profesionalcima u Hrvatskoj te će se ovaj rad usmjeriti na prikaz modela, oblika, sadržaja i ishoda supervizije. Otpori i teškoće koje se javljaju u procesu implementacije supervizije nalaze se na organizacijskim, kulturnim i osobnim razinama. Usprkos tomu, postignuti su dobri rezultati u dosadašnjem supervizijskom radu, čemu svjedoče rezultati evaluacije supervizijskih procesa (npr. supervizije u sklopu Studijskog centra socijalnog rada, Udruge Igra i dr.), u definiranju supervizijskih standarda (kroz Hrvatsko društvo za superviziju) i edukaciji supervizora prema europskim standardima.