Fenomen varanja u školama u Hrvatskoj sveprisutan je, ali se o njemu malo govori, a još manje istražuje. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi prevalenciju i prihvatljivost varanja, razloge zbog kojih se varanje javlja te postojanje eventualnih razlika u varanju s obzirom na državu u kojoj učenici žive i stav o prihvatljivosti varanja. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 390 učenika srednjih škola u Republici Hrvatskoj (Zadar) i 353 učenika srednjih škola u Bosni i Hercegovini (Žepče). Učenici su tijekom jednoga školskog sata popunili Upitnik sociodemografskih obilježja, Skalu varanja, Skalu razloga varanja i Upitnik percepcije socijalne nepravde. Rezultati su pokazali da je varanje u srednjim školama visoko zastupljeno i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Razlozi zbog kojih se varanje javlja dijele se u dvije skupine: internalni i eksternalni. Učenici u Republici Hrvatskoj skloniji su varanju u školi i varanje im je prihvatljivije nego učenicima u Bosni i Hercegovini. Oni učenici kojima je varanje prihvatljivije više varaju (u obje države), što je u skladu s Turielovim modelom moralnosti koji pretpostavlja da učenici na varanje ne gledaju kao na problem moralnosti, nego kao na jednostavno kršenje društvenih normi.