Dvije klasicističke građanske palače na otoku Braču podignute su u dinamičnom razdoblju kraja 18., odnosno početka 19. stoljeća. Naručitelji su iz obitelji bračkih brodara i posjednika, dodatno obogaćenih u konjunkturnom razdoblju trgovine, uglavnom otočkim vinom. Novi tip stambenih građevina na otoku odražava duh prosvjetiteljskog doba i ideje racionalizma u arhitektonskom oblikovanju. Zbog nedostatka podataka, vrijeme gradnje i naručitelji pokušat će se utvrditi na osnovi rekonstrukcije osobnih sudbina i društvenog konteksta pomoću dostupnih povijesnih izvora. Uz povijesnoumjetničku i konzervatorsku analizu i valorizaciju, na osnovi autentično rekonstruirane geometrijske metode ad triangulum daje se prijedlog za metodu izrade arhitektonskog modela koji je prema preliminarnim rezultatima bio u dugotrajnoj upotrebi.