U cilju utvrđivanja raširenosti i čestine nasilja u romantičnim vezama adolescenata i mogućnosti njegovog predviđanja pomoću varijabli koje teoretski mogu biti povezane s nasilnim ponašanjima, ispitano je 623 učenika trećih razreda iz 14 srednjih škola u različitim dijelovima Hrvatske. U uzorku prosječne dobi 16,8 godina zastupljeno je 55,7% mladića. Instrument sadrži pitanja o sociodemografskim podacima i iskustvu veze u posljednjih 6 mjeseci te sedam upitnika: Skalu pogrešnih uvjerenja o kvalitetnoj vezi, Skalu važnosti prava u vezi, Skalu (ne)spremnosti na postavljanje granica, Iskustvo doživljenih nasilnih ponašanja, Iskustvo počinjenih nasilnih ponašanja, Spremnost na traženje pomoći i Spremnost na pružanje pomoći. Utvrđeno je da djevojke imaju točnija uvjerenja o tome što je kvalitetna veza, važnije im je ostvarivanje prava u vezi, spremnije su postavljati granice u vezi i spremnije su tražiti i pružiti pomoć u slučaju nasilja nego mladići. One u vezi češće čine psihičko i fizičko nasilje te doživljavaju manje ovih oblika nasilja i nasilja općenito nego što to iskazuju mladići. Seksualno nasilje je najrjeđe te nisu utvrđene rodne razlike u čestini činjenja i doživljavanja. Analiziran je i doprinos različitih varijabli u objašnjenju čestine počinjenog i doživljenog nasilja. Muški spol i pogrešna uvjerenja o kvalitetnoj vezi predviđaju veće doživljavanje nasilja u vezi, dok su ženski spol, lošiji školski uspjeh, slaganje s pogrešnim uvjerenjima o vezama i važnost ostvarivanja prava u vezi značajni prediktori činjenja nasilja. Kada se u prediktivni model za počinjeno nasilje uvede i varijabla doživljenog nasilja, objašnjena varijanca znatno se povećava.