Klementovu Prvu poslanicu Korinćanima moguće je tumačiti u kontekstu povezanosti ranokršćanske epistolografije i retorike, a naročito deliberativne retorike. Cilj je te vrste retorike stimuliranje volje i emocija slušatelja za djelovanje u smjeru očuvanja jedinstva i stabilnosti političke (ili eklezijalne) zajednice i načina postojanja koji je najvjerniji paradigmama uspostavljenim u procesu njezina formiranja. Utjecaj na slušateljstvo u stanju konflikta i poticanje na djelovanje koje vodi miru autor ostvaruje konzistentnim argumentima, naglašavanjem etosa i evociranjem uspomena na povijesne događaje i osobe s kojima se adresati identificiraju. Klementova Prva poslanica Korinćanima posjeduje osnovne karakteristike deliberativne retorike: ona upućuje na kontekst budućnosti, ukazuje na prednosti i opasnosti konkretnog djelovanja, razjašnjava katastrofalne posljedice koje shizmatička svijest može imati u zajednici i ističe paradigmu mira i sloge kao način prevladavanja krize.