Čovjek se oduvijek bavio genetikom, a da možda toga i nije bio svjestan. Izabirao je, selekcionirao, križao u biljnom i životinjskom svijetu, sve dok se to nije počelo događati i na području humanoga. U prvom poglavlju ovoga rada autor daje prikaz povijesnog razvoja genetike kao znanstvene discipline u krilu prirodoslovnih znanosti te vrste genetičkog inženjerstva. Svoje korijene ova znanost ima u radovima i rezultatima češkog redovnika Gregora Mendela koji su otkriveni početkom dvadesetog stoljeća, otkad je razvoj genetike dobio novi zamah. Vrhunac je, čini se, ostvaren kloniranjem ovce Dollg. Što možemo još očekivati u budućnosti? U drugom poglavlju raspravlja se o etičkim vidicima genetike i genetičkog inženjerstva stavljajući pri tome naglasak na etičko vrednovanje biotehnologije na području humanoga. Sva ljudska djelatnost, ona u okolišu i ona vezana neposredno uz čovjeka, trebala bi imati kao cilj dobro i sreću svih ljudi. No, nijedna svrha, ma kako u sebi bila plemenita, primjerice, predvidiva korist za znanost, za druga ljudska bića ili za društvo, ne smije zanemariti prvi moralno-etički kriterij, tj. poštivanje nepovredivosti ljudske osobe u njezinu tjelesno-duhovnom totalitetu i njezino dostojanstvo na svim njezinim razvojnim stupnjevima.