Vojmil Rabadan (Split, 1909. – Zagreb, 1988.) u hrvatskoj je kulturi 20. stoljeća ostavio traga ne samo kao dramatičar, dramaturg, kazališni redatelj i prevoditelj, književni i glazbeni kritičar, nego i kao kazališni kritičar i teatrolog. U zreloj životnoj dobi, od 1974. do 1983. godine, Rabadan je u časopisu Marulić objavljivao opsežne članke o kazalištu, od kojih se u znatnom dijelu teatrološki bavio odabranim temama povezujući prošlost i suvremenost hrvatske drame i glumišta; velik dio posvećivao je kazališnoj kritici, a napisao je i više članaka u obljetničkim prigodama o pojedinim kazališnim osobama. U svojim člancima u Maruliću Rabadan je tematizirao teatrologiju kao disciplinu, doticao se kazališnih pitanja toga vremena i afirmirao se kao dobar poznavatelj kazališta i teatrolog čiji cjelovit prinos povijesti hrvatskoga kazališta tek valja istražiti.