Uzletu bio(biblio)grafskih priloga domaće historiografije o Fran Krstinom životu i radu pogodovalo je nacionalno značenja Urote čiji je bio sudionik, njezin europski kontekst i položaj s obzirom na potencijalni savez s Turcima kao i razmještaj ostalih državno-političkih aktera u 17. stoljeću. Historiografski prilozi ističu povijesni status njegova obiteljskoga imena, problematiziraju genealoška pitanja, u širem smislu podrijetla obitelji (rimski, hrvatski, friulski, moliški Frankopani), dotiču se Fran Krstinih veza s rimskom obitelji Barberini, njegova rimskoga nasljedstva i titule markiza od Nemija. Tijekom jednog stoljeća istraživanja pronađeno je četrdeset Fran Krstinih autografa što je u odnosu na cjelokupnu urotničku dokumentaciju zanemariv broj. Iako su istraživani i hrvatski i veći europski arhivi, istraživači su gotovo previdjeli građu u privatnom arhivu friulske obitelji Frankopan, što je posljedično dovelo do genealoških nesporazuma (Orfeo Frankopan), kulturalno-literarnih (Fran Krstina orijentacija prema sjeveroistočnoj Italiji) i arhivističkih (fond arhiva Frangipane, Joannis).