Autorice usmjeravaju istraživanje na regulacijske radove u donjem toku rijeke Drave, na potezu kod Gornjega grada Osijeka i analiziraju okolnosti koje su utjecale na izgradnju osječke Zimske luke u posljednjem desetljeću 19. stoljeća. Zbog jačanja parobrodarskoga prometa na Dravi bila je potrebna redovita i sustavna regulacija rijeke kod Osijeka te je Gradsko poglavarstvo, pod utjecajem velikoga župana Theodora grofa Pejačevića, usporedo planiralo prijeko potrebnu izgradnju pristaništa zimovnika. Temeljem arhivskoga gradiva koje je pohranjeno u Državnom arhivu u Osijeku, autorice prate spomenute radove u razdoblju od 1894. do 1898. godine, prepreke, probleme i brojne pregovore oko izgradnje Zimske luke do njezina konačna rješenja. Zimska luka bila je prijeko potrebna da bi Gradsko poglavarstvo uvelo reda u smještaju plovnih objekata i provelo kontrolu naplate pristanišne pristojbe za brodove (šajke, dereglije i dr.) i plovne objekte (čamce, splavi, kupališta i dr.) koji su tijekom plovidbenih dana povremeno bili usidreni uz gornjodravsku obalu, a zimi kada nije bila moguća plovidba rijekom Dravom zbog zimskih uvjeta, ostajali tu usidreni. Tijekom jednogodišnjega razdoblja od kraja 1897. do kraja 1898. građena je Zimska luka i izvedena u dužini od 600 m kao usporedna gradnja regulacijskih radova na desnoj obali rijeke Drave. Njezinom izgradnjom utvrđivala se i obala na kojoj je izgrađena cesta od granitnih kocaka. Time je u Zimskoj luci dobiven pristanišni prostor od 26.000 m2, a zimovnik je bio dug 460 m. U njega je moglo stati 4 velika i 13 manjih brodova te 17 lađa i 4 vodenice.