Razlažu se pojmovi koje valja pridružiti gramatološkim terminima grafem, graf i alograf te metoda njihove uspostave. Zagovara se čvrsta veza gramatologije i fonologije, upravo grafemike pojedinog alfabetskog pis­ma i fonemike jezika koji se njime bilježi, odnosno stajalište da grafema u pojedinom alfabetskom pismovnom sustavu ima onoliko koliko u jeziku koji se njime bilježi ima fonema. Grafem se tumači kao apstraktna jedinica, razred uspostavljen uopćavanjem grafova s istom osnovnom službom, što je u jezikoslovlju na razini odredaba već učinjeno, ali u konkretnim raščlambama nije provedeno ili nije provedeno dosljedno. Pojmovlje i nazivlje potom je primijenjeno na opis hrvatske latinice i njezine abecede. U skladu s lučenjem pojmova predlaže se nova notacija — izlomljenim zagradama bilježe se grafovi, ne grafemi, npr. graf 〈a〉, 〈a〉, 〈A〉, a grafem se bilježi dvostrukim izlomljenim zagradama, npr. grafem 〈〈a〉〉.