U Hrvatskoj ne postoji razvijena subspecijalizacija iz kliničke toksikologije, a samim time nije razvijena ni strategija ni mreža toksikoloških centara. Činjenica je da se u svakodnevnom radu susrećemo s otrovanjima, a postoji nejednaka dostupnost antidotima u hitnim prijmovima ili centralnim bolničkim ljekarnama. Svrha ovog preglednog članka je upoznavanje s literaturom o dostupnosti antidota u akutnim bolnicama, vremenske i količinske, ali i vlastitih iskustava o izgradnji takve prakse u OHBP-u KBC-a Zagreb, a s nadom da će u budućnosti postojati strategija koja će dati preporuke o tome koje antidote moramo imati uvijek u hitnom prijmu, kada ih dajemo, u kojim dozama, i kakve zalihe bolnice moraju uvijek imati u centralnim ljekarnama.