Kaznena djela protiv časti i ugleda zadržana su u novom Kaznenom zakonu iz 2011. godine unatoč nerijetkim zahtjevima za njihovom dekriminalizacijom. Zakonodavac je međutim uočio da njihova zakonska koncepcija, stara više desetljeća, ima slabosti, pa je odlučio preoblikovati čitavu dotadašnju glavu posvećenu tim kaznenim djelima. Najvažnija novost bila je uvođenje kaznenog djela sramoćenja, pri čemu je kao model, uz određena odstupanja, poslužio švicarski Kazneni zakonik. Nakon stupanja na snagu novog Kaznenog zakona sudovi su se teško snalazili, što je 2015. dovelo do njegova noveliranja, koje se sastojalo u pojednostavnjenju odredbe o nedopuštenosti dokaza istine i dobre vjere kod sramoćenja i u vraćanju odredbe o isključenju protupravnosti, ali sada ograničene na uvredu i sramoćenje. Autor nastoji naći odgovor na ključna pitanja koja se postavljaju u vezi s kaznenim djelima protiv časti i ugleda nakon njihova noveliranja.