U ovom radu predmet je analize Slovnica latinska za male gimnazije iz 1872. (odnosno drugo izdanje Latinske slovnice za nižu gimnaziju, 1853.) Adolfa Vebera Tkalčevića prema dvjema temeljnim odrednicama. U prvoj se od njih navodi struktura i sadržaj slovnice s ciljem uočavanja sadržajnih sličnosti i razlika u odnosu na izdanje iz 1853. godine, a pritom se posebice supostavljaju sadržajne sličnosti organizacije gramatičkoga teksta s Veberovom Slovnicom hèrvatskom za srednja učilišta (1871.), objavljenom samo godinu dana prije Veberova drugoga izdanja latinske slovnice. U drugoj se odrednici analize propituju definicije pojmova temeljnih gramatičkih kategorija u okviru triju osnovnih razina gramatičke analize (glasoslovlja, oblikoslovlja i sintakse) u odnosu na Veberovu hrvatsku slovnicu i prvo izdanje latinske slovnice. Zaključuje se da Veberovi prinosi u opisu latinskoga jezika u odnosu na hrvatski metajezik, hrvatsko gramatičko nazivlje i poimanje temeljnih gramatičkih kategorija pripadaju i jezikoslovnim prinosima povijesti gramatikografije hrvatskoga jezika.