Milan Begović je sustavno pratio kazališni život u svim sredinama gdje je boravio, u Splitu, Zadru, Beču, Hamburgu, te napose u Zagrebu, redovito pišući kritike kazališnih predstava koje je gledao. U razdoblju od 1904. do 1944., dakle u razdoblju od puna četiri desetljeća, u brojnim su hrvatskim novinama i časopisima objavljeni njegovi kazališnokritički tekstovi koji rječito govore o piščevu kritičkom odnosu prema kazališnim zbivanjima. Osim u hrvatskoj periodici Begović je o kazališnim ljudima i događajima, napose hrvatskim, pisao i u njemačkim, austrijskim, talijanskim i srpskim časopisima i novinama, doprinijevši tako poznavanju hrvatske kazališne umjetnosti izvan nacionalnih granica. Begović je autor gotovo dvije stotine kazališnokritičkih tekstova, ali i različitih drugih kazališnih osvrta, polemika, portreta kazališnih umjetnika, te teatroloških članaka, pa taj, do sada manje poznati dio bogatog stvaralačkog opusa Milana Begovića, ujedno nedvojbeno predstavlja istaknutog dramskog pisca kao nezaobilaznu i osebujnu ličnost u krugu hrvatske kazališne kritike prve polovice XX. stoljeća.