Kraljevstvo nebesko nije samo vječno blaženstvo, nego, u prvom redu, Božja vladavina ovdje na zemlji koja je započela s Isusom Kristom. Vjernik je stoga pozvan izgrađivati ovaj svijet kao pripravu za onaj. Tri poglavlja Govora na gori, u koje nas uvode Isusova blaženstva (Mt 5,3-12), predstavljaju Isusov životni program za svakoga vjernika. To je kršćanski manifest, podloga i vrelo našega djelovanja kao kršćana i koji se, kao takav, mora odražavati i u politici. Svojstva kojima imaju odsijevati novi građani mesijanskog kraljevstva po primjeru sovšenstva Oca nebeskog (Mt 5,48), nosivi su temelj za zajednički život ljudi općenito, a to znači i za svaku državu i društvo. Isus nije svojim učenicima ostavio "ustav", pa makar se radilo i o novim građanima Božjega kraljevstva, nego je održao "govor na gori", koji, prije svega, nije zahtjev, već ponuda. Isus nije ostavio zakone po kojima bi se moglo načiniti državu, nego je proglasio blaženima političare, i sve one, koji žive po duhu Govora na gori i rade za dobro čovjeka. Svima njima pripada kraljevstvo nebesko. Zato se s mislima Govora na gori valja sprijateljiti, jer imaju revolucionarnu i proročku snagu.