Mnogi suvremeni bioetičari preuzimaju Lockeov pojam osobe za koji je bitna svijest vlastitoga identiteta. Pozivajući se na klasičnu filozofsku tradiciju, u prvome redu Aristotela, Tomu Akvinskoga i Kanta, autor kritizira ovakav stav i zagovara da se u etičkoj raspravi rabi pojam »čovjek«. Čovjek je sve do svojih vegetativnih mogućnosti čovjek. Argument mogućnosti (potencijalnosti) ne niječe da postoje po naravi različite razine. On nije univočan nego analogan. Stoga etika, ali i bioetika ne može biti traktirana, kako to traži Locke, metodom matematike — univočno. Čemu u bioetici treba dati prednost, čovjeku ili osobi? Ako, protivno svim naturalističkim tendencijama, pojam »čovjek« shvatimo u punom značenju, kako je to slučaj u velikoj zapadnoj tradiciji (posebice Aristotelovoj), onda je ispravan odgovor: o čovjeku. Znakovito je već i to da govorimo o ljudskim pravima, a ne o pravima osobe.