Istočni dio splitske luke koristi se već od antičkih vremena. U rimsko se doba uvala koju tvore prirodni grebeni koristi kao luka za brodove. U doba autonomne komune (13. - 15. st.) luka se širi, grade se crkvice, lukobrani i prva brodogradilišta. Za venecijanske uprave (16. - 18. st.) ovaj se dio grada utvrđuje te se u njemu grade lazareti. I austrijska uprava širi luku, a obalni pojas se industrijalizira. Godine 1877. željeznica dolazi u Split pa se trgovina te brodski i željeznički promet intenziviraju. U razdoblju od 1943. do 1945. veliki dijelovi luke i Istočne obale stradavaju u savezničkim bombardiranjima. Nakon 1945. luka se širi, grade se gatovi i terminali, a teretni promet seli se u Sjevernu luku, dok u gradu ostaje putnički promet.