U kolopletu novonastalih odnosa uzrokovanih pandemijaom unutar obitelji, radnih, kolektiva, među pojedincima i zajednicom, među djecom i mladima te uz novo, drugačije poimanje i reinterpretiranje javnoga i privatnog prostora, prirode i okoliša Dubrovački su muzeji kao krovna baštinska ustanova grada Dubrovnika prepoznali potrebu dokumentiranja nove stvarnosti vodeći se načelom Rapid Response Collecting. Uz uobičajenu praksu čuvanja i prezentiranja društvene memorije grada putem materijalnih i nematerijalnih dokaza života zajednice te u povijesnom kontekstu, projektom Karantena Dubrovnik 2020. započeli smo prikupljanje svjedočanstava, dokumenata i predmeta u realnom vremenu, bilježeći tako suvremenu povijest i bitno izmijenjenu svakodnevicu određenu pandemijskim kronotopom. Muzeji su tim projektom pokazali svoju odgovornost prema zajednici, a više puta isticana potreba veće inkluzije zajednice i njezine interakcije s ustanovom na tom se primjeru, u situaciji kada je u osnovi takva interakcija bila ograničena, ostvarila snažnije nego ikada prije. Paradoksalno, ta bliskost s publikom i korisnicima nije ostvarena fizičkim kontaktom već komunikacijom u virtualnom prostoru uz pomoć digitalnih tehnologija, tj. interneta.