U Republici Hrvatskoj zakonima je propisano da odgojno‐obrazovni radnici u osnovnoj i srednjoj školi imaju pravo i obvezu trajno se stručno osposobljava ti i usavršavati programima koje je odobrilo nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Pod pojmom stručno usavršavanje odgojno‐obrazovnih radnika podrazumijeva se pojedinačno i organizirano usavršavanje u matičnoj znanosti u području pedagogije, didaktike, obrazovne psihologije, metodike, informacijsko‐komunikacijskih tehnologija, savjetodavnog rada, upravljanja, obrazovnih politika i drugih područja relevantnih za učinkovito i visokokvalitetno obavljanje odgojno‐obrazovne djelatnosti u školskim ustanovama. U radu će biti riječ o zakonima koji reguliraju pripravništvo, licenciranje, stručno usavršavanje, profesionalni razvoj i napredovanje odgojno‐obrazovnih radnika u općem obrazovanju, ali i o odgovarajućim pravilnicima koji definiraju pojedinosti i uvjete zakonskih odredaba. Međutim, sve je više primjetno da ti pravilnici nisu u potpunosti usklađeni sa zakonima jer se nisu godinama mijenjali. Neki od izazova odnose se na nepostojanje sustava akreditacije programa i pružatelja stručnog usavršavanja, nedostatak materijalnih sredstava te zajedničkog kompetencijskog okvira za učiteljsko zanimanje što otežava osmišljavanje stručnog usavršavanja i profesionalni razvoj. Uz Agenciju za odgoj i obrazovanje, kao odgovornu javnu ustanovu za organizaciju i pružanje stručnog usavršavanja odgojno-obrazovnih radnika na svim razinama općeg obrazovanja (nedavno donesen dokument „Strategija stručnog usavršavanja za profesionalni razvoj odgojno-obrazovnih radnika 2014-2020.“), prisutni su i drugi pružatelji stručnog usavršavanja, od programa Erasmus+ u okviru europske perspektive obrazovanja, strukovne udruge te nakladničke kuće.