Stjepan Agjić (1730.-1798.) svoju je Abekavicu iliričku (1779.) namijenio vjernicima u Slavoniji i Srijemu kao i Hrvatima u mađarskom dijelu Pečuške biskupije. Trebao je najprije služiti kao početnica; a zatim kao molitvenik i katekizam. Premda je to djelo maleno opsegom (24 stranica), ono je moglo odgovoriti trima postavljenim zadatcima, tj. u isto vrijeme biti početnica u učenju čitanja i pisanja, molitvenik i katekizam. Slovopis i jezik Abekavice iliričke ne odudara značajno od književnog i pravopisnog standarda slavonskih pisaca u Agjićevo vrijeme. Molitvenik je tako sastavljen da ga ubrzo mogu naučiti napamet svi koji se njime služe. Katekizam je izvorno sastavljen jer se sadržajno udaljuje od tada uobičajenog katehetskog priručnika Malog katekizma sv. Petra Kanizija i sigurno je pod utjecajem katekizama koji se trude oko crkvene obnove u duhu ranog jozefinizma. Ipak je pisan izvorno jer njegov dijaloški tekst izričito vodi računa o onima kojima je naviještanje upravljeno i ne zanemaruje taj pristup ni kada razlaže otajstva vjere i crkveno naučavanje.