U uvodnom dijelu autor opisuje opće prilike u Hrvatskoj i Evropi i okolnosti koje su uvjetovale pojavu latinista-humanista na hrvatskom tlu, npr. dolazak talijanskih pedagoga u naše krajeve, odlazak naših mladića u talijanske sveučilišne gradove, naše solidne gradske i kaptolske škole. Obrađujući naše humanističke centre: Dubrovnik, Kotor, Hvar, Korčulu, Zadar i naše humanističke centre u dijaspori, autor je najviše pozornosti posvetio Zadru, koji je bio jedno od najranijih i najpoznatijih okupljališta čuvenih humanista. Nakon pregleda humanističkih centara slijedi razrada književnih rodova i vrsta koje su zastupljene kod naših humanista. U zaključku istaknuto je da je hrvatska latinska humanistička književnost po jeziku i većem dijelu tematike internacionalna, ali je osobito u razdoblju između krbavske i mohačke bitke obilježena i snažnom nacionalnom sviješću.