Stvarni pomaci u kvaliteti plovidbenih priručnika, pa i u opisu senjske luke, nastaju s J. N. Bellinom i njegovim plovidbenim priručnikom iz 1771. godine. Još višu kvalitetu donijet će peljari koji će nastati tijekom 19. stoljeća. Vrhunac te kvalitete je austrougarski peljar Jadrana iz 1893. nastao nakon skoro stoljetnoga ne uvijek kontinuiranog hidrografskoga, oceanografskoga, geografskoga, geološkoga i drugoga istraživanja. U tome vrlo opsežnom djelu zaslužno mjesto ima i Senj sa svim specifičnostima vlastita pomorsko-geografskog položaja. U priopćenju se razmatra više takvih vrlo specifičnih djela. Međusobno ih se komparira, čime se dobiva ne samo slijed razvitka pomorskih gradnji u Senju već i uočavanja maritimnih, meteoroloških i drugih obilježja njegove luke, a kroz to i poseban aspekt povijesti toga podvelebitskoga grada i značajne luke.