Zaštita životne sredine i održivi razvoj važni su za svaku kategoriju i razinu strategija upravljanja razvojem. Uravnotežen razvoj turizma najpotrebniji je destinacijama s već pokazanim problemima ekonomske i socio-kulturne nestabilnosti “masovnoga” turizma. Nedostatak jasnih strategija i vizija razvitka turizma na destinacijama izvanrednih vrednota, ugrozio bi jedno od temeljnih gospodarstava Hrvatske. Rad analizira primjer Dubrovnika, grada UNESCO-ve baštine i pokazuje koliko su postulati održivog turizama i upravljanja destinacijom prepoznati i primijenjeni, u skladu s relevantnim dokumentima “Agende 21”. Time se temelji hipotetički problem kako sačuvati prirodnu i tradicijsku baštinu uz poticanje spektra suvremenog turizma na agendama održivog razvoja destinacije. Povijesna jezgra grada visoko je vrednovan resurs, ali do danas nije adekvatno njime upravljano, što potvrđuju i sama skorašnja upozorenja UNESCO-a, i sve češći prosvjedi građana i kulturne elite. Neučinkovit upravljački model može biti prijetnja iskazana u kaotičnom monokulturnom i monosektorskom razvoju. Nedostatak infrastrukture i loše organizirano lokalno prometovanje, postavljaju upitan dugoročno održiv trend tržišne pozicije i visokog brendiranja vrednota destinacije.