Kriminalistički romani odnedavno su, s nizom drugih artefakata popularne kulture, postali važnim analitičkim objektom suvremenih kriminoloških istraživanja. Upravo zato će interpretativni okvir rada činiti logičke i argumentacijske strategije teorije kulturalne kriminologije koja, hipotetičko-deduktivnim pristupom problemu kriminala, na tvorevine kulturnih praksi gleda kao na analitičke objekte. Mnoge ideje kulturalnih kriminologa temelje se na uvidu da elementi kulture prenose određena značenja o kriminalu, a krimić raznoliko uprizoruje ono što kulturalna kriminologija nastoji postići. Riječ je o tome da ovaj književni žanr pruža uvide u šire društvene percepcije o problemu kriminala i otkriva ono što je ostalo skriveno iza „pročelja službene kriminologije“ (Ferell 2008). Na taj se način šire i spoznaje o uzročnicima kriminalnih i aberacijskih ponašanja. Unutar iskoraka prema kulturi namjera je pokazati nove tendencije umrežavanja kriminologije s disciplinama književne teorije i izučavanja književnih činjenica. U pronalaženju mjesta na kojima se preklapaju teme iz područja kriminologije, teorije književnosti i kulture, pokušat ćemo ponuditi nova čitanja kriminalističkoga žanra te ukazati na moguća obogaćivanja kriminoloških istraživanja.