Obalno područje je prostorno najvrjednije područje u Republici Hrvatskoj (RH). Vrijednost i atraktivnosti tog prostora za život uzrokovali su izrazito naglašenu devastaciju, posebice u razdobljima pomanjkanja brige i svijesti o važnosti očuvanja okoliša i implementacije smjernica održivog razvoja. Stoga, možemo zaključiti da su troškovi održivog razvoja obalnog područja značajno veći, u usporedbi s onima koji se reproduciraju izvan tog područja. Navedeno se odnosi na troškove koje RH, u kratkom vremenu, ne može samostalno podmiriti vlastitim financijskim instrumentima, već se mora dijelom osloniti na europske i svjetske fondove kao i na privatna ulaganja. Ukupni troškovi se mogu promatrati u okvirima sanacije zatečenog stanja, upravljanja i ulaganja. Troškovi razvoja obalnog područja po vrstama nisu specifični za područje, već je režim troškova stroži i skuplji. Zato je implementacija održivog razvoja u obalnom području RH spora i teška. Troškove načelno podnose privatni investitori, država i građani. Država nastoji ekonomskim instrumentima, internalizacijom eksternih troškova i fiskalnom politikom, stabilizirati okvir održivosti, a istovremeno ga učiniti atraktivnim za ulaganje. Modeli upravljanja u priobalnim hrvatskim županijama su različiti, nisu prilagođeni strateškom opredjeljenju prema održivom razvoju, a godišnji izvještaji upravljanja troškovima obalnog područja nisu komparabilni. Teret održivog razvoja najviše podnose građani jer posredno sudjeluju u državnim troškovima kroz proračun, a onda i neposredno kroz rast cijena i gubitke radnih mjesta. To su kratkoročne posljedice strategije održivog razvoja kad su troškovi okoliša još uvijek veći od koristi. Internalizacija vrijednosno nemjerljivih troškova metodološki još nije dostigla visok stupanj objektivnosti pa je takva šteta uglavnom podcijenjena. Potpuna objektivizacija troškova mogla bi obeshrabriti potencijalne investitore, osobito na početku implementacije nove strategije. Restrukturiranje u održivi razvoj priobalnog turizma te ulaganje u akvakulturu i plavu biotehnologiju prilika je za obalno područje RH u dugoročnom periodu. Pri tome koristi ne moraju biti isključivo vrijednosno mjerljivi. The coast is spatially the most valuable region in the Republic of Croatia. The value and attractiveness of the space for life led to the region's devastation during the period when the protection of the environment and sustainable development were not very important topics. These are reasons why the costs of sustainable coastal development are higher than outside of the coastal region. The Republic of Croatia cannot pay them in the short term, but it has to resort to European and world funds and private investments. Total costs can be observed in the framework of recovery of the existing state, management, and investment. Management models in Croatian coastal counties are different, they are not adapted to the strategic commitment to sustainable development, and the annual cost management reports of the coastal area are not comparable. The coastal sustainable development cost types are not specific for the region, but the regime of costs is more rigid and expensive. The coastal sustainable development implementation is slow and difficult. Principally, the costs bear private investors, citizens, and the state. By using economic instruments, such as external costs internalization and fiscal policy, the state endeavors to stabilize the frame of sustainability and make it attractive for investments. The citizens bear a double burden, primarily when they pay the costs of the state within the budget, and secondary through growing prices and by losing jobs. These are the consequences of the sustainable development strategy in the short-term period when the costs to the environment are still higher than the benefits. The valuation of immeasurable cost is not as objective as it would be able to be, and such damage is mainly underestimated. Full objectiveness can discourage potential investors, especially at the beginning of a new strategy implementation. Restructuring the sustainable development of coastal tourism and investment in aquaculture and blue biotechnology is an opportunity for the coastal area of the Republic of Croatia in the long run. The benefit at the same time should not be exclusively measurable value.