Rad prikazuje rezultate istraživanja provedenog na uzorku od 23 socijalnih radnika zaposlenih na odjelima psihijatrije u 5 bolnica na području Grada Zagreba. Cilj istraživanja je dobiti uvid u doživljaj vlastitog iskustva rada socijalnih radnika zaposlenih na odjelima psihijatrije te potrebu za supervizijom. Radi se o eksplorativnom kvalitativnom istraživanju. Za potrebe prikupljanja empirijske građe korišten je polustrukturirani intervju, a podaci su podvrgnuti tematskoj analizi. Rezultati pokazuju da svoju profesionalnu ulogu socijalni radnici zaposleni na odjelima psihijatrije opisuju kroz ulogu socijalnih radnika vezanu uz pacijente te u kontaktu s drugim stručnjacima. Kao izazove s kojima se susreću socijalni radnici navode izazove vezane uz djelokrug rada i iz ostvarenog kontakta s pacijentom. Čimbenici koje sudionici navode, a koji utječu na njihovu spremnost na uključivanje u superviziju, odnose se na percipiranu dobit od supervizije, organizacijski okvir supervizije, strukturu i obilježja supervizijske grupe, obilježja supervizora i organizacijske preduvjete. Rezultati istraživanja ukazuju na područja koja mogu dovesti do profesionalnog stresa (npr. nejasno određen djelokrug rada, položaj socijalnih radnika u timu i sl.) te daju smjernice o kojim čimbenicima treba voditi računa vezano za planiranje i organiziranje supervizije socijalnih radnika u zdravstvu.