Cilj je ovog rada istražiti način na koji se načelo zabrane diskriminacije primjenjuje u izradi općenormativnih akata. Načelo zabrane diskriminacije jedno je od glavnih elemenata vladavine prava. Zabrana diskriminacije propisana je Ustavom Republike Hrvatske, kao i relevantnim međunarodnim izvorima za zaštitu ljudskih prava. Svi propisi i općenormativni akti u Republici Hrvatskoj moraju biti usklađeni sa zahtjevima koje u sebi sadrži zabrana diskriminacije. Rad započinje upućivanjem na glavne pravne izvore zabrane diskriminacije u Republici Hrvatskoj (Ustav, Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te na pravne izvore Europske unije). Navedeni pravni izvori međusobno će se usporediti i identificirat će se razlike u zaštiti koju pružaju od diskriminacije. Premda postoje i drugi značajni međunarodni ugovori koji također propisuju zabranu diskriminacije, zbog opširnosti teme oni neće biti razmatrani u ovom radu. Zbog jednakog razloga, rad se neće moći baviti svim vrstama (oblicima) diskriminacije, nego samo formalnom i materijalnom te izravnom i neizravnom diskriminacijom. Također će se pojasniti tzv. test diskriminacije kojim se ispituje postoje li moguća opravdanja različitog postupanja. U posljednjem dijelu rada analizirat će se odredbe općih akata pojedinih jedinica lokalne samouprave u kojima se na diskriminatoran način uređuje jednokratna novčana pomoć povodom rođenja djeteta. Ovo je područje odabrano imajući u vidu da se u radu pučke pravobraniteljice i specijaliziranih pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i djecu svake godine rješavanju pritužbe roditelja koji se smatraju diskriminiranima s obzirom na pretpostavke koje jedinice lokalne samouprave propisuju za ostvarivanje tog prava. The aim of this paper is to explore the way in which the principle of non-discrimination is applied in the drafting of general normative acts. The principle of non-discrimination is one of the main elements of the rule of law. The prohibition of discrimination is prescribed by the Constitution of the Republic of Croatia, as well as relevant international sources for the protection of human rights. All regulations and general normative acts in the Republic of Croatia must comply with the requirements contained in the prohibition of discrimination. The paper begins with reference to the main legal sources of prohibition of discrimination in the Republic of Croatia (Constitution, Convention for the Protection of Human Rights in Fundamental Freedoms and legal sources of the European Union). These legal sources will be compared to each other and differences in the protection they provide against discrimination will be identified. Although there are other significant international treaties that also prescribe the prohibition of discrimination, due to the complexity of the topic they will not be discussed in this paper. For the same reason, the paper will not be able to deal with all types (forms) of discrimination, but only formal and material, and direct and indirect discrimination. The paper will also clarify the so-called discrimination test, which examines whether there are possible justifications for different treatment. The last part of the paper will analyze the provisions of general acts of individual local self-government units in which one-time financial assistance on the occasion of the birth of a child is regulated in a discriminatory way. This area was chosen bearing in mind that Ombudsperson and specialized Ombudspersons for Gender Equality and Children, every year deal with the complaints of parents who are considered discriminated against in view of the conditions prescribed by local self-government units for the exercising this right.