Tema je članka pismo koje je Georgius Raguseius uputio Antunu Medu 10. listopada 1601. i pod naslovom »De circulis eccentricis et epicyclis« uključio ga u svoj rukopis Epistolae morales, dialecticae et mathematicae. U tom se pismu Raguseius suprotstavlja Medovoj kritici Ptolemeja, odnosno njegovoj kritici epicikala i ekscentara. Nije utvrđeno da li su Medo i Raguseius komunicirali (što je moguće), ali u osmom poglavlju svoga Komentara dvanaeste knjige Aristotelove Metafizike Medo se suprotstavlja Ptolemeju i njegovoj matematičkoj obradi astrologije. Zato se u članku Raguseiusovo pismo Medu sagledava kao kritika tog Medova komentara. Nasuprot Medu, Raguseius se zalaže za to da je astrologija matematička disciplina, da su ekscentri i epicikli nužni da bi se spasili fenomeni, tj. pravilnost nebeskih kretanja i nepravilnosti kretanja planeta. Medo ne prihvaća da bi astrologija bila matematika, nego je svrstava u metafiziku. Oba filozofa odbacuju, međutim, proricateljsku astrologiju. Oba su filozofa aristotelovci, koji nastoje spasiti aristotelizam, ali to čine na različit način. Oba su pokušaja nužno bila bezuspješna u odnosu na razvoj novovjekovne prirodne znanosti. Ipak ti pokušaji Georgiusa Raguseiusa i Antuna Meda nisu beznačajni, jer su ukazujući na granice aristotelizma, ukazali i na njegov smisao, značenje i doseg.