Zaštita kulturnoga dobra u izvanrednim situacijama provodi se u različitim područjima te ovisi o nizu informacija i postupaka koji ne nastaju isključivo unutar područja kulture. Različite dionike i postupke povezuju dokumentacija i dokumentiranje, a to su ujedno temeljni aspekti poslovanja AKM ustanova (arhivi, knjižnice i muzeji). Induktivnom analizom literature međunarodnih smjernica i hrvatskoga pravnoga okvira u ovom je radu analizirana uloga dokumentacije i preporučeni modeli dokumentiranja u izvanrednim situacijama. Zaključeno je da je uloga dokumentiranja u izvanrednim situacijama prepoznata kao važna, ali nedostatno raščlanjena te da su pojedini aspekti, poput dokumentiranja digitalnoga kulturnoga dobra tijekom izvanredne situacije, zanemareni. U završnom dijelu rada izdvojena su područja u kojima je potrebno provesti daljnja istraživanja.