Poput većine materijala koje ljudi upotrebljavaju i polimerni se materijali preporučuju u literaturi, a povremeno i klinički primjenjuju kao pomagala ili dijelovi pomagala u kirurgiji, zubarstvu i farmaciji u liječenju ozljeda i bolesti. Svim tim primjenama zajednička je djelotvorna uloga polimera u dodiru sa životinjskim i ljudskim stanicama, tkivomi/ili organima. U novije je vrijeme otkriveno da su polimeri koji se rabe za izradu plastične ambalaže, u koloidnim suspenzijama boja i u mnogim drugim oblicima u okruženju isto tako u dodiru sa živim sustavima u kojima uzrokuju probleme povezane s održivošću, s otpuštanjem kemikalija ili zagađivala i s uklanjanjem otpada. Navedeno je u osnovi vrlo slično problemima koji se javljaju tijekom primjene polimera u liječenju. Nije zanemarivo napomenuti da se biotehnologija i obnovljivi izvori smatraju privlačnim izvorima polimera. Kako svi navedeni primjeri uključuju vodu, ione, biopolimere, stanice i tkiva, proizlazi da bi znanstvenici iz područja polimera, medicine, biologije i ekologije pri opisivanju sličnih svojstava, fenomena i mehanizama trebali rabiti jednako nazivlje. Posebno je zanimljivo područje "razgradljivih ili biorazgradljivih polimera" namijenjenih proizvodnj imaterijala vremenski ograničene trajnosti primjenljivih u medicini i u okolišu u kojemu bi, uvažavajući živi sustav, uklanjanje i bioobnovljivost trebali biti gotovo idealni.