Sažetak: Počeci prodora (glazbe) cecilijanskog pokreta u Dalmaciju sežu u drugu polovicu 19. stoljeća, pri čemu su – s obzirom na specifične društvene, kulturne i političke veze dviju jadranskih obala – njegove tekovine ponešto snažnije dopirale s područja sjeverne Italije. „Dalmatinska“ prošlost i sadašnjost glazbe proizišle iz sjevernotalijanskog cecilijanskog pokreta skicirat će se u ovome radu na temelju studija triju slučaja: katedrale sv. Stjepana I. (pape i mučenika) u Hvaru, zatim crkve dominikanskog samostana sv. Petra mučenika u Starome Gradu te župne crkve sv. Martina biskupa u Vranjicu. Zaključci o počecima i kontinuitetu njezinih izvedbi iznijet će se na temelju konzultiranja glazbeno-arhivskih izvora triju navedenih lokaliteta, ali i uvidom u tamošnju suvremenu glazbenu praksu, što svjedoči o implementaciji (sjevernotalijanskog) cecilijanskog izričaja u onaj lokalni.