Skupina moćnika glava u Dubrovniku svoje porijeklo oblikovno vuče od moćnika glave sv. Vlaha, nastale po obliku bizantske carske krune. Među dubrovačkim moćnicima glava, za razliku od drugih dalmatinskih biskupskih riznica, tek će se sporadično javljati njihove antropomorfne inačice. Romanički sloj moćnika zastupljen je jednostavnim oblicima, dok će se u kasnijem prijelaznom razdoblju pojavljivati iskucane kovinske vrpce biljnoga karaktera izvedene ponajviše u tehnici na proboj i u tehnici iskucavanja. Figuralni motivi pripadaju najčešće matricama simbola evanđelista, koji su služili i za izradu ophodnih križeva, kako je to slučaj s moćnikom glave sv. Uršule (LVII.).1 U XIV. stoljeću u Moćniku dubrovačke prvostolnice pojavljuju se prve umjetnine koje se mogu pripisati dubrovačkim zlatarima kao i prvi darovatelji, čija se imena nalaze na moćnicima. Na osnovi sačuvanih natpisa zaključuje se da su donatori ponajviše bile žene. To je stoljeće ujedno i vrhunac sačuvanoga dubrovačkog sakralnog zlatarstva, gdje se isprepleću različiti zlatarski utjecaji. Moćnici glava će se izrađivati u praobliku carske krune i u prijelaznom gotičko – renesansom stilu, renesansnom razdoblju i naposljetku u baroknom razdoblju. Konačno, možemo zaključiti da se u Dubrovniku pojavljuju dva neantropomorfna tipa moćnika glava, i to jedan u obliku kotlaste kape – bizantske carske krune (protouzor moćnik glave sv. Vlaha) i moćnik glave u obliku pogače, spljoštenog oblika te, napokon, najrjeđa skupina, antropomorfnog oblika.