Cilj ovoga teksta jest pokazati koliko su pojmovi književnosti i književne znanosti otvoreni, višeznačni i dinamični, uvjetovani vlastitim imanentnim značajkama, ali i povijesnim i društvenim kontekstima. Ne bi li se ta teza oprimjerila, uspoređuju se promišljanja o književnosti dvojice utjecajnih autora, Aristotelova Poetika, kao fundamentalan metaknjiževni tekst zapadne kulture te Književna teorija – vrlo kratak uvod (1997., 2001. hrvatsko izdanje) Jonathana Cullera, kao jedno od utjecajnijih recentnijih metaknjiževnih djela. Sam rad je inspiriran idejom po kojoj bi i u nastavnim procesima učenike trebalo usmjeravati manje na konačne definicije književnosti i književne znanosti, a više na različite mogućnosti tumačenja tih fenomena.